"The love I sell you in the evening by the morning won't exist"
Odlazim.
Polako,ali u bujuci,
utapam svaki osjećaj koji veže me za nespokoj.
Čini me sretnom micati od sebe ljude
čiji tragovi ne dopiru do uma,do srca...
Zato bojam platna u crno,crveno,plavo
i gušim se u razmazanom.
Fali mi malo zlatne,sunca.
Sunca koje obasjava ove umorne kapke.
Sunca koje je pobjeglo od ovih umornih kapaka.
I sjenke pod prozorom postaju glasnije,vidim ih.
Jasno..Jasno.
Iskrivljena percepcija. Nečovjek.
Jedina stvar koja znam je da...
Nisam odavde.
Odakle sam?
Vuče me Neptun i sve te plavicaste vile...
Žena-dijete.
"Žena dijete
postaje uvijek kad je ostave
budi nježan
to je najmanje što možeš
dok na horizontu sumrak krilom dotiče more
ti znaš da..."
Ti znaš... Na kraju svega- ruže su uvijek crvene,ali trn je ono što boli.
Na kraju svega. Da li znaš?
Objavila elenia u 30. listopad 2009 13:37:53 | 0 komentara